Dova za moje roditelje

Boze! Hamd i sukr pripada Tebi,

Salevat i selam na Tvog miljenika

Muhammeda alejhis-selam
Iskrenog roba i poslanika Tvoga
I na njegovu porodicu a potom
Selam i spas na pravovjerne

Blagoslovi, Allahu, roditelje moje
Podari im najljepse od milosti Svoje
Podari im vjeru, iskrenost u svemu
Budi im Pomagac u svakom trenu
Nadahni me znanjem obaveza prema njima
Poduci me lijepim ophodjenjem prema svima
I daj mi da znanje sprovedem u djelo
Onako kako si Ti zadovoljan sa tim
Ispuni me ljubavlju prema njima
I podaj mi da im odan budem
Ucini mi radoscu poslusnost njima
Vecom od sna pospanog i od pica zednom
Da zelja njihova nad mojom bude
Zadovoljstvo iznad zadovoljstva moga
I da drzim i malu njihovu dobrotu velikom
A svoju dobrotu malom, makar velika bila
Boze!
Utisaj mi glas pred njima
I ucini im prijatnim govor moj
Omeksaj mi srce njeznoscu prema njima
I obrati me u iskrenog druga njihovog.
I na Dan stajanja, o Boze Vjecni
Pohvali i nagradi ih za odgoj moj
Sacuvaj ih od propasti u bezdanu pustom
Kao sto su oni mene u djetinjstvu cuvali
Oprosti mi Boze, sve grijehe moje
Ako sam im ikad zlo nanio od mene
Ili njihovo pravo zanemario
Ucini da to uveca dobra djela njihova
Oprosti im ako su u odgoju mome
Zanemarili nesto ili zaboravili na to
Zivot su tezak zivjeli u siromastvu
Ali su iskreni i odani prema Tebi bili
O, Ti, koji mijenjas zla u mnostvo dobrih djela
Ako su rijecju pogrijesili prema meni
Ili djelom neumjerenim sa mnom
Pravo zanemareno ili obaveza neispunjena
Halaljujem im to i molim Te oprosti i Ti
Pa otkloni od njih zlu posljedicu toga
Namjera im je, znam, najiskrenija bila
A Ti si covjeka slabasnim stvorio
I ne uzmi im za grijeh taj hal prema meni
Bili su zaokupljeni podizanjem mene
Teskocom napora u mome cuvanju
Ustezanje od usta sebi samih
Da bi osigurali i dali boljitak meni
Nikad ne mogu poreci njihovo pravo prema meni
Ispuniti svoje obaveze prema njima
Niti izvrsiti duznost zaduzenja njima
Pa makar zivio i stotinama godina
Boze! Nemoj me smjestiti na Dan suda
Medju ljude koji ne postuju roditelje svoje
U Danu kada ce svakoj dusi biti nadoknadjeno
Nepravde nece biti samo zaslugom ucinjeno
Roditelje moje medju odabranim stavi
I daj mi da se u namazima njih sjetim
U svakom vremenu i u nocima za njih molim
I svakome sahatu dana moga
Boze! Oprosti im uz moju dovu za oprost
Oprosti im mojom odanoscu prema Tebi
Budi zadovoljan sa njima
I ucini miloscu Tvojom da dosegnu
Prebivaliste Dzennetu’l-firdevsa
Ako oprost Tvoj dosegne prvo do njih
Ucini ih posrednicima za mene
A ako oprost Tvoj prvo dosegne mene
Ucini me zagovornikom za oprost njihov
Da budemo sakupljeni u milosti Tvojoj
U Dzennetu – kuci darezljivosti Tvoje
Sa Resulullahom i odabranima
Na mjestu oprosta Tvoga i milosti Tvoje
Jer Ti si Vlasnik tog obilja trajnog
O Najmilosniji od milosnih

Birahmetike ja Erhamerrahimin

Ve sallelahu ala Muhammedin ve ala

Alihi ve sahbihi edzmein

Ve ahiru deavana enil hamdu liLlahi

Rabil alemin.

četvrtak, 3. studenoga 2011.





Ljudi smo jer volimo materiju. Volimo ono što je opipljivo, volimo da gomilamo i slažemo, da se divimo predmetima i ispunjavamo svoje nezasite želje. O duhovnom, o penjanju i napredovanju svoje duše razmišljamo samo u određenim situacijama i to samo za kratko vrijeme. Dakle, želimo lijep život po mogućnosti da imamo para, napravljenu svoju kuću, otkupljen stan, dobro auto i da imamo događaje pod kontrolom. Ako sve to nismo ostvarili čekamo ramazana, radujemo se lejletul kadru, odabranim mubarek danima i noćima da uputimo dovu za nafaku i berićet i materijalni napredak svoje djece. Možda ste čuli da ima ljudi koji imaju, ili su bili poznati po čudnim željama i dovama za pojmovanje i razmišljanje većine današnjih ljudi.

DOVA ZA MAJKU

Majka hazreti Ebu Hurejrea, r.a., bila je nevjernica. Protivila se islamu i psovala Poslanika, s.a.v.s. Ebu Hurejra, r.a., se požali Poslaniku, s.a.v.s.:
-"Božiji Poslaniče, zamoli Allaha da uputi moju majku."
Božiji Poslanik, s.a.v.s., reče:
- "Gospodaru moj, uputi majku Ebu Hurejrea i neka prihvati islam."
Ebu Hurejre se obradova dovi Poslanika, s.a.v.s.
 Poslušajmo ostatak priče ovog plemenitog ashaba:
-"Vratio sam se majci i ušao kod nje. Ona reče:
-'Ebu Hurejre...'
-Ja pomislih: Sada će me početi kuditi. 'Šta želiš, majko?'
-'Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji Poslanik.'
-Osmjehnuo sam se do plača.
- Užurbano se vratih Poslaniku, s.a.v.s.,  plačući i rekoh mu:
-'Božiji Poslaniče, imam radosnu vijest. Tvoja dova je primljena.'
-On reče: 'Hvala Allahu.'
Zatim (Ebu Hurejra) reče:
-'Učini dovu da mene i moju majku učini dragim vjernicima i da njih učini dragim nama.' "
Razmisli o ovoj "velikoj" dovi. Ebu Hurejra nije tražio od Božijeg Poslanika da zamoli Allaha za imetak ili slavu. Tražio je od Poslanika, s.a.v.s., da zamoli Allaha da ga učini osobom koja je draga vjernicima i da on voli vjernike.
Božiji Poslanik, s.a.v.s., odgovori:
-"Gospodaru moj, učini ovog Tvog roba i njegovu majku dragim muslimanima."
Ebu Hurejra kaže: "Ko god je ovo čuo i ko god me je vidio, zavolio me je." (Muslim, imam Ahmed)
Pogledajte, koliko je ovaj plemeniti ashab pažljiv prema svojoj majci i koliko se trudi da je uputi i uvede u islam. Poslanik, s.a.v.s., nije pitao za ime njegove majke prije nego što je proučio dovu, kao što rade neki muslimani danas.
Majke i Očevi Bosne


Uz naše hrabre sinove i kćeri Bosne, možda najveći teret agresije iznijele su majke i očevi Bosne. Majke i Očevi ispraćali su Sinove i Kćeri Bosne u bitke, vidale herojske rane, i bili su zadovoljni dok god su ih vidjeli žive. Ali nažalost mnoge majke i očevi ispraćali su i spuštali u kabur svoje sinove i kćeri.

Dobrocinstva koja se moraju ciniti roditeljima

Dobrocinstvo roditeljima blagodat je koju nam je Allah , dzelle sanuhu ., podario . Od dobrih djela koja covjek mora ciniti roditeljima mozemo navesti slijedjeca :
1- Oslanjati se samo na Allaha ,dzelle sanuhu ., i pojacati vezu s Njim , ciniti Mu ibadet i dovu , te se drzati svega onoga sto On od nas zahtjeva .On ce nas  blagosloviti i pomoci nam da budemo nasim roditeljima poslusni i da im cinimo dobro .
2-Uociti vrijednost dobrocinstva i posljedice neposlusnosti .
3-Moramo uociti sve ono sto za nas cine roditelji . Oni su uzrok naseg postojanja na svijetu , nakon Allaha , dzelle sanuhu ., Oni su se puno mucili i brinuli za nas , stoga , moramo zasluziti njihovu ljubav , naklonost i privrzenost . Oni su nas podizali i odgajali do nase zrelosti . Koliko god de djeca zalagala , oni  nikako nisu u stanju vratiti svo dobro i ljubav roditeljima .Zato , to moramo uvijek imati na umu , i neka to bude podstrek za nasu poslusnost i postovanje prema njima .
4-Covjek se mora svjesno navikivati da svojim roditeljima cini dobro . Uvjek mora o tome voditi racuna , sve dok mu to ne postane navika i vrlina .
5-Svaki covjek , mora nastojati da uskladi odnose izmedju svoje supruge i svojih roditelja . Svakome od njih mora dati pravo koje mu pripada . Kad osnuje porodicu , covjek mora i dalje brinuti o svojim roditeljima : bit u kontaktu s njima , posjecivati ih kako bi osjetili da ih on cijeni i da se mogu na njega osloniti . Od supruge mora zahtjevati da mu u tome pomogne , da za to ima razumjevanja , kako bi on u potpunosti mogao izvrsiti svoju obavezu prema roditeljima , mora je uvjeriti da je on vezan za njih , kako god to ona prihvacala ili ne . Takodjer joj treba dati do znanja da ce i ona biti jednog dana , majka i nece joj biti svejedno kako ce njena djeca postupati prema njoj . Neka se upita da li bi ona prihvatila vrijedjanje njenih roditelja od zena njene brace .
Moramo svi znati da ljubav , razumijevanje i popustanje (za neke greske ) ubrzo daju plodove . Sve je to   vezano za ispunjavanje obaveza i postovanje roditelja .
6-Moramo biti bogobojazni . Ukoliko dodje do rastave braka i supruznici ne zele zivjeti zajedno , svaki od njih ,ora traziti od djece da dobro cine za oba svoja roditelja i ni jedno od njih ne smije huskati djecu protiv drugoga . U tom slucaju djeca postaju neposlusna , a roditelji zrtve . Ovakvih primjera ima bezbroj .
7- Ispravnost oceva . Ocevi su primjer djeci kako da budu ispravni , poslusna i da roditeljima uzvracaju dobrim .
8-Preporuciti i drugima da cine dobro roditeljima . Druge treba ohrabriti i podsticati da svojim roditelkjima budu poslusni i da im cine dobro te ih podjetiti na posljedice ako cine suprotno .
9-I roditelji moraju ciniti svojoj djeci samo dobro , kako bi djecu podsticali da i ona uzvracaju istom mjerom te da cine dovu za njih .
10-Djeca se moraju staviti u polozaj roditelja, kako bi i sama uocila vaznost i neophodnost dobrocinstva i poslusnosti koju moraju pruziti roditeljima . Da li bi djecu usrecilo saznanje da ce ih sutra , kad ostare , osijede i iznemognu , njihova djeca zanemarivati i neljudski prema njima ponasati (kao da ih ne poznaju ) ?
11-Citanje zivotopisa onih koji su ispravno postupali prema roditeljima zasigurno ce potaknuti i podjetiti djecu i da i ona postanu takva .
12-Mozemo zamisliti srecu onih roditelja cija su djeca sebicna i zanemaruju svoje rodiitelje .Covjek koji to osjeti i shvata , ne moze a da ne bude dobar i poslusan prema roditeljima .
Pjesni kaze :
"Kad bi samo djeca osjetila kako je gorak zalogaj 
sto su ga roditelji okusili kad su se od njih rastali .
Majka ne zna kuda sa sobom ,
a otac bone suze brise !!"
Ovo je djelic onoga sto  moramo znati o dobrocinstvu i poslusnosti roditeljima . To si eticke norme koje moraju postovati i faktori koji uticu na dobro i ispravno ponasanje prema roditeljima . Tada cemo biti na pravom putu i dobri Allahovi robovi . U tom slucaju kada se obracamo Allahu , dzelle sanuhu ., On ce se odazvati na nase molbe .A kada od Njega zatrazimo oprost , On ce nam ga dati . Svaka cast takvima , bit ce bogato nagradjeni od Allaha Uzvisenog .
Neka nam poslanici i vjerovjesnici budu uzor u zivotu . Oni  su nam ostavili poucne primjere o dobrocinstvu roditeljima .

Ne Zaboravimo !!!!!!!!!!!

(Srebrenica, 11.07.1995. - 11.07.2008.)
One su ostajale gorde i ponosite, čak i onda kada su nemani podzemlja, utjelovljene u bradate spodobe, nosioce destruktivnosti i mraka nasrnule na uplakanu nejač. Naše majke su uvijek ostajale naši tumači i prenosioci historije našeg stradanja; naše majke su pamtile, upozoravale nas na opasnost koja vreba u ovim vrletima Balkana. One su znale da najveće zlo upravo dolazi kada je naš život ispunjen pjesmom i bezbrigom, one su znale da naši najstrašniji genocidi upravo nastupaju kada historiju svoju zaboravimo, kada brata Bošnjaka odbacimo, i posvetimo se svome zadovoljstvu, užitku i lažnom pobratimstvu. Eto takve su naše majke... a mi?... ... mi samo znamo da zaboravljamo, u zaboravu se odajemo lažnim porocima; iluziju o ljepšem životu pravimo, osmijehu kurjačkom se radujemo, podatno svoja leđa pod bremenite političke tokove stavljamo.
                                                         Zdrav odnos roditelja i djece gradi zdravo društvo


Djeco! 
U islamu, nema mjesta u iskazivanju nepostovanja prema roditeljima. Postovanje roditelja je sveta i osnovna duznost. Ako djeca ne postuju roditelje oni su se okrenuli od Allahove naredbe. Djeca koja se lose ophode prema roditeljima suceljavaju se sa losim ophodjenjem prema njima, od ostalih clanova drustva. Pogledajmo sta Allah, subhanehu ve te’ala kaze: “ Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobrocinstvo cinite. kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dozive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima postovanja punim. 

Budi prema njima pazljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" Gospodar vas dobro zna sta je u dusama vasim: ako budete poslusni - pa, Allah ce doista oprostiti onima koji se kaju. “ 

” Mi smo naredili covjeku da bude poslusan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni ce se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatras, onoga o kome nista ne znas, ti ih ne slusaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodusno ponasaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraca; Meni cete se poslije vratiti i Ja cu vas o onome sto ste radili obavijestiti. “ 

Niko do sada nije uspjeo sracunati svu bol, patnju, muke, duboke osjecaje koje roditelji osjecaju prema svojoj djeci dok ih ne podignu do doba kada ce djeca sama preuzeti brigu o sebi. 
Oni koji postuju svoje roditelje i lijepo se ophode prema njima u cilju sticanja Allahova zadovoljstva, izbjegavanja Njegove kazne su najprosperitetniji ljudi i na dunjaluku i na ahiretu. Oni koji gledaju na svoje roditelje kao na teret i koji ne pokazuju postovanje prema njima u stvari nemaju postovanja prema Allahovom Zakonu i straha od Allaha i njihov iman je slab. Takvi ce imati tezak zivot i na ovom i na onom svijetu. Interesenatno je posmatrati ljude koji tvrde zestoko da su pokorni Allahu dok se odricu postivanja i duznosti prema svojim roditeljima. 

Sve sto vise djeca postuju svoje roditelje sve su blize Allahu, subhanehu ve te’ala. Djeca moraju slusati roditelje i iskazivati im postovanje sto je vise moguce. Takodje, vasi roditelji su duzni dok ste vi djeca da vas nauce onome sta od vas Allah, subhanehu ve te’ala zahtijeva. Imate pravo takodje kod vasih roditelja da vode brigu o vasem fizickom i psihickom razvoju. To im i vi, kao buduci clanovi drustva, ako su oni zaboravili, trebate cesto napominjati. Ali, zauzvrat, vi roditelje morate jako postovati i slusati izuzev ako vam naredjuju neposlusnost Allahu. Nikako roditeljima ne smijete okrenuti ledja zbog toga, samo ih u tome necete poslusati ali nastavljate biti pokorni u drugim stvarima. 

Veoma je tesko opisati jednostavnim rijecima roditelje koji zapuste svoju djecu i ne paze na njihov ispravan odgoj. Za takvo sto ce oni sami sutra ispastati kada im njihova djeca budu donosila plodove tuge i bola. Dakle i roditelji koji ne paze na moral djece su, u istoj mjeri kruti i losi kao i djeca koja ne iskazuju postivanje svojim roditeljima. Najtezi oblik nepravde prema djeci jeste kada roditelji ‘paralizuju’ mozak djece nakon sto su ona bila nasla svoj put do prosperiteta i sretnog zivota. 

Zbog toga, kada se u porodici izgubi ova klauzula uzajamnog izvrsavanja duznosti roditelja i djece, nemojmo se cuditi kakvo ce nam drustvo graditi takve porodice. 

Roditelji! 
Mnogo smo citali u islamu o vasim pravima. Nesumnjivo ih podrzavamo. Ali, da li vam to daje pravo da zaboravite na prava vase djece? Roditelji koji zapuste svoju djecu, bilo u edukativnom smislu ili materijalnom, pruzili su nelegalno ruku iz groba u buducnost jednog drugog vijeka terorisuci jednu cijelu naciju. Svaki neispravan odgoj donosi drustvu neispravnog clana koji ce povecavati procenat propasti toga drustva. Sto veci procenat, drustvo ce biti slabije a za to su odgovorni roditelji. Koliko ste do sada procitali tuznih ispovijesti mladica i djevojaka koji su pali u sake zla a sve vasim zaboravom. Da li ste primijetili da u svakoj toj ispovijesti prst djeteta je bio uperen u roditelja. 

Svi ovi danasnji problemi u drustvu: oboljeli od side, ovisnici o raznim drogama, alkoholicari, kriminalci, nekada su, prije nekoliko decenija, bili samo djeca. Malena djeca koja su trazila njegu majke i ruku jakoga oca da ih povede ka mektebu. Ali… njihovi roditelji su pali na ispitu ne dajuci im nikakvo vjersko obrazovanje niti podrsku kroz zivot i nase danasnje drustvo pati zbog te greske. 

Djeca formiraju najproduktivniji dio drustva nakon svakih trideset - cetrdeset godina. Roditelji koji ignorisu snagu malog djeteta zaboravljaju na dane svoje duboke starosti. Zaboravljeno dijete vam nece pruziti srecu. Zato, u cilju izbjegavanja greski u buducnosti, roditelji su duzni uloziti maksimalan napor u odgoju i zdravom razvoju svoje djece. 

Drustva koja polazu maksimalan napor u ispravnom odrzavanju klauzule medjusobnog odnosa roditelj-dijete uzivaju veliko blagostanje dunjaluka a na Ahiretu ih takodje ceka velika nagrada jer su prakticirali Allahovo naredjenje koje nam je poslao kao uputu i nacinio nam u njemu spas. 


Škola sreće

Da li je sreća: a) navika, b) umeće, sposobnost, veština, c) filozofija…Koja je razlika između sreće i optimizma? Da li se i kako sreća može naučiti? Postoji li idealno vreme za učenje, neka preporučljiva granica, kao, na primer, za strani jezik? Da li je moguće ostati ali i postati “srećan u nesrećnom svetu”, posebno tamo gde je osmeh – događaj? Konačno, možemo li sreći naučiti našu decu?Wiseman je napravio i tipologiju, tj. osnovne karakteristike i srećnih i nesrećnih osoba. Tako, po njemu, srećne osobe su opuštene, otvorene, lako prepoznaju nove prilike. Ne plaše se izazova i promena. Imaju visok stepen samopouzdanja.Veruju sebi i svojim instinktima ali umeju da prihvataju i tuđa mišljenja. Za razliku od njih, »nesrećni« ljudi brinu unapred, odbijaju rizike, plaše se velikih promena. Često veruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod merdevina, crnih mačaka, broja 13... Prema ljudima su nepoverljivi jer su ubeđeni da je svaki kontakt zasnovan na interesu i usmeren na to da oni budu prevareni. Jedna od najbitnijih razlika između srećnih i nesrećnih jeste njihova sposobnost suočavanja sa problemima i velikim životnim krizama, ili nesrećama. Wiseman je zatražio od svojih ispitanika da zamisle da su bili svedoci oružane pljačke tokom koje su i sami bili povređeni a zatim da taj događaj opišu i definišu kao srećan ili kao nesrećan. Naravno, oni koji i inače svet posmatraju sa najcrnje moguće strane su sa velikim žarom govorili kako su mogli ostati bez glave i kako se uvek nađu na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Za razliku od njih, srećnici su u ovom događaju videli činjenicu da se sve, ipak, dobro završilo, da su sada bogatiji za jedno iskustvo.


Na kraju svog desetogodišnjeg istraživanja Wiseman je osnovao »školu sreće«, zasnovanu na principima da se ljudi ne rađaju srećni već da sreću sami stvaraju, odnosno da se sreći mogu naučiti. Kako? Promenom negativnog životnog stava u pozitivan, koncentrisanjem na prijatna iskustva, podsećanjem na lepe uspomene, prihvatanjem svoje budućnosti sa osmehom.


Jasno, sve je to lakše reći nego učiniti. Sa druge strane, znamo da u prvoj godini života deteta, odrasli iz njegove okoline, pre svega majka zadovoljava sve njegove potrebe. Međutim, ove potrebe nisu samo fiziološke i fizičke (za hranjenjem, spavanjem, presvlačenjem..) već i psihičke (potreba za dodirom, za pažnjom, nežnošću...). U zavisnosti od toga koliko su ove potrebe zadovoljene dete stiče određeno iskustvo. Zatim, to svoje iskustvo generalizuje na celokupno svoje okruženje. Ukratko, već u ovom ranom uzrastu, na osnovu poverenja koje je steklo u svoju majku i toga koliko je bilo paženo, voljeno, maženo... dete svet doživljava kao pretežno prijatno, ili pretežno neprijatno mesto. Da li se već tada određuje hoće li odrasti u budućeg optimistu ili pesimistu? Mnogima je period ranog detinjstva, pre polaska u školu najveseliji, najnasmejaniji, možda i najsrećniji. Odrastajući deca postaju sve ozbiljnija. Veliki krivac je škola, istovremeno i obavezna i veoma naporna. Naučnici tvrde da kada se završi period odrastanja, određeno shvatanje sveta je u potpunosti završeno. Podrazumeva se da su važne i životne okolnosti, tj. što manji broj stresova kako bi se formiralo pozitivno doživljavanje sveta. Međutim, to ne znači da ukoliko ste propustili da se još u prvim godinama života opredelite za sreću, vedrinu i optimizam kao životni stav – da ste zakasnili.


Možda se sreća ne može naučiti u nekoj školi, na način kao što se uči vožnja automobila, krojački zanat ili aranžiranje cveća. Međutim, ono što se će sigurno doprineti srećnijem odrastanju dece jeste unošenje što više vedrine i optimizma u porodičnu atmosferu.

Promenite ugao gledanja na neki problem. Na primer, kada vas uhvate «crne misli» pokušajte istu stvar da sagledate iz nekog drugog ugla (šta bi o tome, na primer, rekao neko koga, možda, ne poznajete ali poštujete?). Izbegnite da strahujete unapred. Okružite se pozitivnim ljudima. Priuštite sebi nešto lepo. Otiđite negde sa prijateljima. Recite nekome da ga volite. Obezbedite sebi 8 sati spavanja noću. Provodite što više vremena na otvorenom prostoru. Slušajte svoju omiljenu muziku.

• Smejte se sa svojom decom, makar smeh izazivali običnim golicanjem. Smeh će vas opustiti, popraviti trenutno raspoloženje, ukloniti bar malo stresa.
• Igrajte se sa decom. Svaka vaša zajednička igra je lekovita, bez obzira da li izmišljate nove, samo vaše, ili se igrate nekih već postojećih. Igra je polje gde je svima dozvoljeno da budu opušteni, kreativni, rasterećeni. Iako je igra lekovita i za odrasle osobe, svaki put kada se igrate sa svojim detetom, ma koliko ono imalo ozbiljan izraz lica i ozbiljno pristupalo samoj igri – budite sigurni da se iznutra osmehuje.
• U predškolskom periodu deca usvajaju način ponašanja svojih roditelja. Ona uče iz primera, kopiranjem uzora onih koji su im najbliži. Iskrenosti tj. nelaganju će se najpre naučiti ako vi sami ne lažete. Zavoleće knjige ukoliko ih vi rado čitate, uživaće u praznicima, ako i vi uživate. Imaće onakav pristup rešavanju problema kakav vi imate. Ukoliko ih rešavate sa osmehom i entuzijazmom, činite mnogo za detetovo vedrije odrastanje i samopouzdanje. Ukratko: možda će vaša deca imati život pod “srećnom zvezdom”, ukoliko ste vi srećni.

Lično, meni se uvek činilo da što se više bavim svojim detetom, (i to ne kada postoji problem za rešavanje, već u običnim, svakodnevnim prilikama), osećam se srećnijom. Sa druge strane, kao pedagog koji se već godinama bavi pitanjima dečijih emocija znam da su i deca srećnija kada su im roditelji posvećeni, i kada rastu okružena sigurnošću, razumevanjem, pažnjom. Sve mi se čini, prva lekcija u školi sreće morala bi biti tu negde. Ljubav.

Mi i naš odnos prema muževim (ženinim) roditeljima 


Prenosi od Ebu Hurejre: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jedan čovjek i upitao ga: ‘Allahov Poslaniče, ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada reče: ‘Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka,’ odgovori on. ‘Ko poslije nje?,’ opet upita čovjek.
‘Tvoja majka,’ ponovo odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ‘Tvoj otac.’” (Buhari, 10/415)
Rodbinske veze zauzimaju važnu ulogu u islamu a posebno naš odnos prema našim roditeljima.
Svakako, zdrava veza i odnos između snahe i svekrve, zeta i punice, doprinose očuvanju ljubavi i naklonosti i među supružnicima. Ovdje se navodi posebno primjer majke bilo svekrve ili punice, zato što majka igra veliku ulogu u islamu kao što se vidi iz gornje navedenog hadisa. Isto tako važi i za mužev odnos prema ženinoj familij, koji se ne smije zanemariti niti svesti na minimalne posjete. Kao što je mužu važna njegova majka tako je i ženi njena. Svaka muslimanka nek sebe zamisli u situacij da se njena snaha sutra ne odnosi prema njoj po islamskim principima. A svaki muž nek se zamisli da se njegov zet ne odnosi lijepo prema njegovoj ženi tj. zetovoj punici. Jer sutra ćemo i mi postati i svekar i svekrva kao i punac i punica inšaAllah. Pa počnimo već danas o tome razmišljati, ostavimo nešto i za sutra. Sa našim ponašanjem smo primjer našoj djeci koja su svjedoci kako se odnosimo, govorimo i mislimo o muževim (ženinim) roditeljima.
Danas je tvome mužu najpreča njegova majka, a sutra ćeš uz Allahovu pomoć i milost biti ti ta, jer i tvoj sin (sinovi) će se oženiti i moći ćeš sve gledati kroz prizmu svekrve. Kako očekivati od svojih buduće snahe ili zeta da budu primjerni u svom ponašanju prema nama, kada ni mi sami to nismo bili prema svojoj svekrvi ili punici. Zato pridajimo pažnju sticanju naklonosti, poštovanju i ljubaznosti kako prema svekrvi tako i prema punici, kako prema muževoj obitelji tako i prema ženinoj.

Podsjetimo se zato na hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o majci (i roditeljima) i njenoj (njihovoj) važnosti:

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar bilježi hadis koji prenosi Burejde, a on od svoga oca, da je neki čovjek nosio svoju majku na leđima i tavvafio sa njom oko Ka’be, nakon čega je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: ”Jesam li se odužio prema njoj Allahov Poslaniče? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Ne, ni za jedan njen uzdisaj.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Od velikih grijeha, je da čovjek psuje svoje roditelje. Psuje čovjeka nekom čovjeku, pa ovaj psuje njegova, ili majku, pa ovaj psuje njemu.” (Mutefekun alejhi)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: “Neka ga je sram, neka ga je sram i neka ga je sram!'' Neko reče: ''Koga, o Allahov Poslaniče?'' Reče: ''Onoga čiji su roditelji, ili samo jedan od njih dvoje, dočekali starost, a da on nije ušao u Džennet!“ (Muslim)

Trojica ljudi putovala su pustinjom pa su se, usljed nevremena, bili prisiljeni skloniti u jednu pećinu. Kad su ušli u pećinu, na njen ulaz se obrušio veliki kamen i potpuno ga zatvorio. Uzalud su pokušavali pomjeriti kamen sa ulaza pećine, izgubivši tako i posljednju nadu u spas. Počeli su razmišljati i zaključili da svako moli Allaha dobrim djelom koje je učinio isključivo u Njegovo ime i želeći Njegovo zadovoljstvo. Jedan od njih je rekao:»Allahu, ja sam imao ostarjele roditelje. Svakog dana sam čuvao stado, pa bih navečer pomuzao i mlijekom bih napojio prvo roditelje, pa djecu, pa svoju ženu. Jedne večeri sam zakasnio sa stadom, a oni su već bili zaspali. Žao mi je bilo da ih budim, a djeca su plakala od gladi, tako je i zora svanula, a ja sam želio prvo njih nahraniti pa onda djecu. Allahu, ja sam to djelo učinio isključivo želeći Tvoje zadovoljstvo, pa Te molim da nas oslobodiš iz ove pećine». Zatim su molila i ostala dvojica svojim dobrim djelima i stijena se sa otvora pećine pomjerila, pa su se svi, zahvaljujući svojim dobrim djelima spasili. (Muttefekun alejhi)

Lijep odnos prema muževim i ženinim roditeljima je u svakoj situacij potreban pa iako su nevjernici. U tom slučaju ne zaboravimo im činiti da’wu. Sjetimo se svih onih svjetlih primjera ashaba koji su se borili sa svojim roditeljima koji nisu bili muslimani.
Takođe budimo svjesni da je malo onih porodica gdje su i muževi a i ženini roditelji muslimani i da svi postupaju po islamskim propisima i pravilima. Svaki vjernik ima iskušenja, nečija su ovakva a nečija onakva.

Dova je naše najjače oružje, zato dovimo da nas Allah, subhanehu ve te ala, sve sastavi na haqqu. Amin!

Zene su poput jabuka na stablima. Najbolje se nalaze na vrhu stabla. Muskarci ne zele doci do najboljih, jer se boje da ce pasti i ozlijediti se. 


Umjesto toga, uzimaju truhle jabuke koje su pale na zemlju, i koje, iako nisu tako dobre, do njih lakse dodju. Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla, misle da s njima nesto nije u redu, dok su zapravo one posebne.



Jednostavno moraju biti strpljive i cekati da pravi muskarac dodje, onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih. Ne smijemo pasti da nas dohvate, tko nas treba i voli napravit ce SVE da dodje do nas. 

* Zena je izasla iz rebra muskarca, a ne iz nogu da bude gazena, niti iz glave da bude nadmocna. 


* Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude zasticena, i blizu srca da bude voljena. Nista nije bez smisla Imam oci za svjetlo...za zelenilo proljeca i bjelinu snijega...za sivilo oblaka i plavetnilo neba...za zvijezde u noci i za nevjerovatno cudo..


Usta imam da govorim dobre rijeci na koje drugi ceka...usne imam za poljubac, ruke da njezno i s ljubavlju pruzim siromahu kruh i utjehu... Imam noge da krenem prema bliznjemu...i srce...za ljubav, toplinu - za one koji zive u samoci. Imam tijelo da se priblizim drugima. Bez tijela ne mogu nikamo. Nista nije bez smisla. Sve ima svoje duboko znacenje.

(Ibn Qajjim el-Dzevzijja)

Majka u Islamu****


3,305 

Džennet je pod majkinim nogama-pazi stojis pred vratima Dzenneta*

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Džennet je pod majkinim nogama
Uzvišeni Allah je povezao pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive,ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!" (El-Isra, 23.)
Onaj koji nastoji udovoljiti svojim roditeljima u svakoj stvari, naravno mimo onih sa kojima se prelaze Allahove granice, neka se nada da će mu Allah povećati njegovu nafaku, produžiti njegov život i olakšati da svoj ovodunjalučki život okonča sa lijepom završnicom! Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Koga veseli da mu se produži njegov život, da se uveća njegova nafaka i da se od njega odagna loša završnica, neka se boji Allaha i neka održava rodbinske veze!“ (Rekao je El-Munziri: ''Prenosi ga Abdullah ibn Ahmed u svome 'Zevaidu', i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca.'')
Pravo koje uživaju naši roditelji u islamu je zaista veličanstveno. Mnogobrojni kur'ansko-hadiski tekstovi upućuju na vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditeljima, te prijete za njihovu neposlušnost. U narednim redovima ćemo spomenuti neka značenja koja idu u prilog navedenom.

Uzvišeni Allah je povezao pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive,ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!" (El-Isra, 23.)

U pogledu značenja ovog ajeta, Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: „To znači: nemoj da od tebe čuju bilo kakvu ružnu riječ, pa čak ni riječ 'uf' koja je najmanji oblik ružne riječi! ...i ne podvikni na njih- odnosno, nemoj da od tebe dožive bilo kakvo ružno djelo, kao što je rekao i Ata' ibn Ebi Rebbah u pogledu riječi: ...i ne podvikni na njih, to jest: 'Nemoj podizati ruke na njih!' Nakon što je zabranio činjenje ružnih postupaka i ružnih riječi, naredio je da im se upućuju lijepe riječi i čine dobra djela, pa kaže: ...i obraćaj im se riječima poštovanja punim!- odnosno, blagim, lijepim i milim koje su oličenje poštovanja, respektovanja i uvažavanja. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!' Dakle, kada ostare i prije njihove smrti.“ (Tefsir ibn Kesir, 3/50)

Dobročinstvo roditeljima je vrsta džihada

Osim ovih preciznih naredbi, jasnih direktiva i smjernica kojima se treba usmjeriti svaki Allahov rob koji želi da stekne naklonost i zadovoljstvo Gospodara svih svjetova, važno je spomenuti da je dobročinstvo koje se čini roditeljima, ustvari, jedna vrsta džihada koji je najuzvišeniji stepen islama. U hadisu koji se prenosi od Abdullaha ibn Amra, a kojeg su zabilježili Buharija i Muslim, se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, tražeći od njega dozvolu da ode u džihad, pa ga je on upitao: „Da li su ti živi roditelji?“ On odgovori: „Da!“ Tad mu on reče: „Idi njima, tamo ti je džihad!“ Također, u predaji od Enesa se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, pa mu reče: „Ja zaista čeznem za džihadom, a nisam u stanju da odem.'' Reče mu: „Da li ti je iko od roditelja ostao (živ)?“ Reče: „Moja majka.“ Reče: „Traži Allahovu naklonost u činjenju dobročinstva (majci), jer ako to budeš činio, tada ćeš biti kao onaj koji hadždž obavlja, i umru, i onaj koji se bori na Allahovom putu.“ (Ebu Ja'la i Et-Taberani u ''Evsatu'', hadis je hasen po mišljenju El-Iraqija i El-Hejsemija)

Pokornost roditelju je jedan od razloga za postizanje džennetskih vrtova, jer se u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: „Neka ga je sram, neka ga je sram i neka ga je sram!'' Neko reče: ''Koga, o Allahov Poslaniče?'' Reče: ''Onoga čiji su roditelji, ili samo jedan od njih dvoje, dočekali starost, a da on nije ušao u Džennet!“ (Muslim) Od Ebu ed-Derda' se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako govori: 'Roditelj je srednja džennetska kapija, pa ako želiš onda upropasti tu kapiju ili je dobro čuvaj!'“ (Tirmizi, sahih) Rekao je El-Kušejri: „Srednja džennetska kapija: to znači najvrjednija od svih kapija.“ Prenosi se od Muavije ibn Džahime, da je Džahima došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, te rekao: „Želim da odem u boj pa sam došao da se konsultujem s tobom? On mu na to reče: „A da li ti imaš majku?“ Reče: „Da.“ On mu reče: „Drži se nje! Zaista je Džennet kod njenih nogu!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen)

Uzvišeni Gospodar nebesa i svih zemalja je zadovoljan sa robom ako su njegovi roditelji zadovoljni sa njim, i obrnuto, ljuti se na onoga na koga se njegovi roditelji rasrde! Poslušnost koja se njima iskaže vrlo lahko može biti velikim razlogom za otklanjanje mnogih tegoba i iskušenja. To saznajemo iz jasnih riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji kaže: „Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je zbog srdžbe roditelja!“ (Tirmizi, a sahih je na osnovu mišljenja Ibn Hibbana, El-Hakima i El-Albanija) Zatim, svima nam je dobro poznata priča koju su zabilježili Buharija i Muslim, Allah im se smilovao, o trojici koji su stijenom bili zaglavljeni u pećini, pa su Allaha molili svojim dobrim djelima da im se smiluje i da ih izbavi iz te nevolje. Jedan od njih je tražio milost zbog dobročinstva kojeg je činio svojim roditeljima, drugi zbog svoje čednosti, a treći zbog čuvanja svoga emaneta, pa ih je Allah pomogao, uklonivši stijenu sa vrata pećine i tako ih izbavio iz njihovog iskušenja. Onaj koji nastoji da udovolji svojim roditeljima u svakoj stvari, naravno mimo onih sa kojima se prelaze Allahove granice, neka se nada da će mu Allah povećati njegovu nafaku, produžiti njegov život i olakšati da svoj ovodunjalučki život okonča sa lijepom završnicom! Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Koga veseli da mu se produži njegov život, da se uveća njegova nafaka i da se od njega odagna loša završnica, neka se boji Allaha i neka održava rodbinske veze!“ (Rekao je El-Munziri: ''Prenosi ga Abdullah ibn Ahmed u svome 'Zevaidu', i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca.'')

Najveći stepen održavanja rodbinskih veza

Važno je spomenuti da je dobročinstvo roditelju najveći stepen održavanja rodbinskih veza, upravo radi toga što su nam oni naša najbliža rodbina. Mnogi se ne obaziru na molitve koje roditelji čine u prilog ili na štetu svojoj djeci, mada je jasnim šerijatskim tekstovima obznanjeno da su takve dove kabul-primljene. Na to nam ukazuje čuvena priča o Džurejdžu pobožnjaku, protiv koga je njegova majka proučila dovu da mu Allah dadne da ne umre dok ne doživi da gleda u lice prostitutke, a nakon što je on odbio da joj se odazove. Naravno, Allah je tu dovu primio, a ta priča je pomno zabilježena u dva ''Sahiha'', Buharijevom i Muslimovom. Osim toga, imamo i hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: „Tri dove se primaju i u to nema nikakve sumnje! Dova oca za njegovo dijete, dova putnika i dova onoga kome je učinjena nepravda!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen) Pored navedenih, postoje još mnogi drugi tekstovi koji tematski obrađuju vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditelju. Međutim, žalosno je što teoretsko znanje ne ukrašavaju praktična djela! Često se desi da im, usljed naših obaveza, vrlo malo pažnje poklanjamo, da se zbog toga osjećaju zapostavljenim, da su na teretu i sl. Neki još dalje prelaze granicu pa im svjesno čine zle postupke, svojim riječima ili djelima, te tako gaze sve islamske principe koje njeguje islam kada su u pitanju naši mili roditelji i svjesno se izlažu srdžbi Silnog i Uzvišenog.
Uzvišeni Allah je rekao: Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.“ (Lukman, 14.-16.)

Često imamo priliku čuti riječi „stari“ ili „stara“, ili čak i neke druge nazive kojima podrazumijevamo jednog ili drugog roditelja. Zar oni nisu najzaslužnija stvorenja koja trebamo zvati najmilijim i najljepšim imenima!? Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ugledao dvojicu ljudi, pa je jednom od njih rekao: „Šta ti je ovaj?“ Reče: „To je moj otac!“ Na to mu on reče: „Nemoj ga zvati imenom, nemoj ići ispred njega i nemoj da sjedaš prije nego li on sjedne!“ Dakle, zabranio mu je da ga, zbog poštovanja, zove njegovim vlastitim imenom, pa šta bi rekao kada bi nekoga čuo da svoga oca naziva sa imenima, poput „sijedi“ ili „stari“? Također, prenosi se od Gassana ed-Dabbija da je on išao u hladu, a njegov otac je išao iza njega. Tada ga je susreo Ebu Hurejre, radijallahu anhu, te rekao: „Ko je ovaj što ide iza tebe?“ Reče mu: „To je moj otac!“ On mu reče: „Ogriješio si se o njegovo pravo i nisi postupio po sunnetu! Nemoj ići ispred svoga oca, nego idi iza njega ili sa njegove desne strane, i nemoj nikome dozvoliti da te od njega odvoji. Nemoj da uzimaš komad mesa u koji je pogledao tvoj otac, jer ga je možda on želio da uzme! Nemoj da oca direktnim pogledom gledaš, ni da sjedaš prije nego li on sjedne, niti da zaspiš prije nego li on zaspi!“ (''Birru-l-validejni'' od Ibn el-Džewzija, str. 40)

O Allahov sv robe razmisli dobro pa Allah svt ti daje priliku za uputu ,za spas i Dzennet a jedan put do njega Dzenneta je tvoj roditelj,tvoja majka Allahov robe!
Stojis pred vratima Dzenneta subhnallah pred roditeljima svojim,majkama kojkoja te je nosila u utrobi svojoj i njeno je zdravlje to sve trpilo subhnallah,a gdje je rodjene i pretrpljeni bolovi,neispavane noci,bolesti i rast tvoj,odgoj i djetinstvo,mladost tvoja i dalje subhnallah...
Kakvi su današnji postupci mnogih „modernih“ sinova i kćerki prema njihovom jednom ili drugom roditelju?! Zar su oni tako brzo zaboravili svu njihovu ljubav, brižnost i nježnost koja ih je obasipala tokom svih godina njihovog rasta?! Zar su tako brzo zaboravili svu žrtvu, odricanja i nevolje kroz koje su majke i očevi prolazili da bi oni neometano sazrijevali?! Zašto se ne sjete ne prespavanih noći koje je majka radi njihova dobra provodila?! Zašto se ne sjete njene žalosti i gorkih suza koje su same iz očiju, kao grašci, navirale i kvasile obraze kada bi ih pogodila neka dunjalučka neugodnost?! Šta je sa svim neugodnostima koje su pogađale njihovog oca na putu obezbjeđenja normalnog i nesmetanog života?! Kakva su, zapravo, to srca koja ratuju sa svojim najbližim?! Kakve su to njihove duše i kako su samo krnjave njihove pameti?! Pa, zaista i životinje suosjećaju jedna sa drugom kada ostare, a neki ljudi idu nevjerovatno daleko u svojoj bezosjećajnosti prema svojim roditeljima! Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tri puta rekao: „Zar ne biste željeli da vas upoznam sa najvećim velikim grijesima!?“ Rekoše: „Naravno, o Allahov Poslaniče!“ Reče: „Činjenje širka Allahu i neposlušnost roditeljima...“ Sve do tada je bio naslonjen, pa se sjedeći uspravio i rekao: „...i lažni govor i lažno svjedočenje!“ Te riječi je toliko ponavljao, tako da su ashabi zaželjeli da prestane.

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da nagradi najljepšom nagradom naše majke i očeve, naše učitelje i profesore i svu djecu koja traže Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu svojih roditelja, koji kukavički ne bježe ispred brojnih džihadu ravnih zahtjeva rodbinskih obaveza i njihovog održavanja! Molim Allaha da nas učini pravim dobročiniteljima koji će biti radost u roditeljevom oku, ponos, dika i primjer lijepog odgoja. Amin!